DEKLARACIJA REVOLUCIONARNE VLADE KUBE

Naš narod je sa negodovanjem saznao da je 8. maja, u popodnevnim časovima, sudija Ketlin Kardone definitivno oslobodila teroristu Luisa Posadu Karilesa i odbacila sve optužbe koje je vlada SAD podnela protiv njega 11. januara ove godine zbog prevare i laganja na intervjuima Imigracione i carinske službe vlade SAD radi dobijanja državljanstva u pomenutoj zemlji.

Ovom prilikom Kuba još snažnije potvrđuje osudu našeg naroda te manipulacije koja je, kao što stoji u Deklaraciji Revolucionarne vlade od 19. aprila 2007 g. «uvreda kubanskog naroda i naroda koji su izgubili 73 svojih sinova obaranjem jednog civilnog aviona «Kubane de Aviasion», kod obala Barbadosa.

U deklaraciji od 15. januara Ministarstvo spoljnih poslova je reklo da očekuje da se «ova istraga optužbi protiv Posade Krailesa za migracione prestupe manjeg obima, ne pretvori u dimnu zavesu za nekažnjavanje za težak zločin terorizma, kao izgovor da bi se i dalje ignorisao zahtev za ekstradiciju Posade Karilesa koji je 15. juna 2005 g. podnela vlada Bolivarske Republike Venecuele zbog odgovornosti za eksploziju aviona «Kubane de Aviasion», a na koji još uvek nije dat odgovor.

Sled događaja od trenutka kada je Posada Kariles ušao na teritoriju SAD na bordu «Santrina», kao što je tom prilikom prijavio nas Vrhovni komandant, jasno pokazuje da sve akcije koje je preduzela američka vlada od tog trenutka odgovaraju planu, koji je odobrio predsednik Buš, a koji je napravljen upravo de bi se stvorila «dimna zavesa» koja bi sprečila suđenje Luisu Posadi Karilesu za ono što stvarno jeste: terorista.

Vladi SAD je bilo dovoljno da primeni svoj sopstveni Patriotski zakon i da prizna da oslobađanje teroriste «ugrožava nacionalnu bezbednost SAD ili bezbednost zajednice ili bilo koje osobe» da bi sprečila njegovo oslobađanje. Dovoljno joj je bilo da njena Imigraciona služba i Carina presude da bi oslobađanje Posade Karilesa predstavljalo pretnju zajednici i da bi postojao rizik da pobegne, kao što jasno stoju u Deklaraciji revolucionarna vlade od 19 aprila ove godine.

Američka vlada raspolaže svim dokazima koji proističu iz njenog starog odnosa sa teroristom i onima koje im je Kuba isporučila 1998 g. i još skorije.

Manipulacija koja je dovela do ovog raspleta, zaštita koju je dobio terorista od ulaska na američku teritoriju, njegova optužnica za manje prestupe, neodlučnost u čuvanju teroriste od jedne do druge federalne agencije i od jednog do drugog suda i, najzad, odluka sudije Kardone od 8. maja ove godine, pokazuju da je plan Vašingtona bio upravo da se spreči da on progovori o vandalskim akcijama koje je počinio protiv kubanskog i venecuelanskog naroda i protiv drugih naroda naše Amerike kada je delovao po naređenjima CIAe, a posebno, onima oca sadašnjeg predsednika SAD, koji je rukovodio tom agencijom za špijunažu i subverzije američke vlade 1975 i 1976 g., period u kome su terorističke akcije protiv Kube bile najnasilnije i najnemilosrdnije i kada je on nastupao kao Potpredsednik SAD tokom decenije '80 tih, period kada se razvio prljavi rat protiv nikaragvanskog naroda.

Ali, možda je najilustrativniji događaj o odvijanju tog plana, bio zahtev koji je sudu podnela vlada SAD, 27. aprila ove godine, da ne prihvati dokaze, svedočenja i potvrde koje su povezivale Posadu Karilesa sa Centralnom obaveštajnom agencijom i odgovor teroriste, koji je dokazao da je radio po naređenjima CIAe tokom više od 25 godina, što se potvrdilo ulogom koju je imao kao njen agent u akcijama vlade SAD protiv Nikaragve tokom decenije '80.tih

Svjom odlukom da Posadu Karilesa ne potvrdi kao teroristu, vlada SAD ne samo da je prekršila svoje sopstvene zakone i obavezu koji je navodno preuzela u samoproklamovanom «ratu protiv terorizma» već i svoje međunarodne obaveze.

Američka vlada je na opak način povredila ne samo rezoluciju 1373 (2201 g.) Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija, koju je sama pokrenula, nego i sporazume o terorizmu čiji je deo, a posebno Međunarodni sporazum za suzbijanje atentata počinjenih bombama, koji je stupio na snagu 23. maja 2001 g. i Sporazum za suzbijanje nedopuštenih dela protiv bezbednosti civilnog vazduhoplovstva, koji je stupio na snagu 26. januara 1973 g.

U skladu sa pomenutim instrumentima, vlada SAD je morala da sudi Posadi Karilesu za terorizam, ili da odgovori na zahtev za ekstradiciju koji je po svim pravilima podnela vlada Bolivarske Republike Venecuele, a na koji skoro dve godine posle podnošenja i dalje nema odgovora.

Nezavisno od bilo kakvog suda koji zavređuje presuda sudije Kardone od 8. maja, isti sudija je u prethodnoj presudi od 6, aprila dao teroristi uslovnu slobodu istovremeno sa priznanjem da je optužen...»za umešanost ili povezanost sa nekim od najzloglasnijih događaja XX veka (...). Neki od tih događaja uključuju invaziju na Zaliv Svinja, skandal Iran-Kontras, obaranje aviona na letu 455 Kubane de Aviasion, bombe u turističkim centrima u Havani 1997 g., i , prema nekim teorijama zavere, ubistvo Predsednika Džona F. Kenedija!», potpuna krivica za oslobađanje Posade Karilesa i potpuna odgovornost za ono što iz toga može proisteći, pada na vladu SAD.

Čak i sudija Kardone u svojoj presudi od 8. maja kaže da «centar ovog slučaja nije (...) terorizam. To je migraciona prevara. Terorizam i odluka da li osoba treba da bude ili ne okvalifikovana kao terorista, počiva na volji izvršnog ogranka» i dodaje da nije spremna da daje rešenja za ono što ocenjuje u svojoj presudi kao « vruć krompir» za američku vladu.

Isto tako, sama presuda sudije Kardone, u svom drugom delu, razjašnjava apsurdnost toga da je, pošto je vođen proces zbog prevare i laganja u postupku dobijanja državljanstva, optužbe za koje treba da se sudi 11. maja, maksimalna kazna teroristi bila između 6 i 12 meseci zatvora, koju čak nije ni izdržao.
Ponašanje vlade SAD i ovaj rasplet čine deo stalne obaveze sadašnjeg stanovnika Bele kuće prema kubansko-američkoj terorističkoj mafiji iz Majamija i ima sumnjivu paralelu sa oslobađanjem teroriste Orlanda Boša kada je otac sadašnjeg predsednika rukovodio američkom vladom.

Ova nova sramota je u skladu sa postupcima jedne vlade koja je svojevremeno odbila da deportuje Posadu Karilesa na Kubu ili Venecuelu, jer bi po njima u našim zemljama «bio mučen», dok drži svoj zatvor na delu kubanske okupirane teritorije u Gvantanamu i tajne zatvore diljem planete gde se čine najizopačenija i najnehumanija dela.

Za kubanski narod je neprihvatljivo da se danas oslobodi najpoznatiji terorista koji je ikad postojao na ovoj hemisferi, dok se u surovom i nepravednom zatvoru drže petorica mladih Kubanaca čiji je jedini zločin što su se borili protiv terorizma.

Ne možemo a da se ne podsetimo da je u svojim razmišljanjima objavljenim 8. maja ove godine, naš Vrhovni komandant još jednom upozorio da nekažnjavanje podstiče terorizam i rekao da je « dovoljno bilo neuobičajeno oslobađanje poznatog teroriste i smrt je ponovo posetila naše domove».

Predsedniku Bušu ističe vreme. Izgubio je priliku da pokaže makar trunku dostojanstva, stida i etike. Povici naroda protiv te odluke biće nezaustavljivi. Tajne koje zna Posada Kariles pre ili posle će izaći na svetlost dana i američka vlada će morati da ogovara za svoj dvostruki moral i nedostatak političke volje za ozbiljnu borbu protiv terorizma.

Mora se sada videti šta će uraditi Bela kuća, koja još uvek ima opciju, u ispunjavanju svojih međunarodnih obaveza, da uhapsi Luisa Posadu Karilesa i izruči ga Bolivarskoj Republici Venecueli da bi odgovarao za svoje zločine.

Havana, 9. maj 2007 g.