Govor predsednika Republike Kube, Fidela Kastra Rusa, na otvorenoj tribini Revolucije povodom 49. godišnjice napada na kasarne Monkada i Karlos Manuel de Sespedes, održanoj na Trgu Revolucije "ABEL SANTAMARIA CUADRADO", Siego de Avila, 26. jula 2002, "Godina heroja zatočenika imperije". Sunarodnici,

Istorija je dokazala da ništa nije moglo da porazi naš narod u njegovoj plemenitoj borbi, kao i da fizičko oružje nije moćnije od ideja.

Gomes i Maseo, njihova postojanost i heroizam, konjanici koji danas pobedonosno jašu našim poljima, Sespedes i Agramonte donose sa sobom ustav i pravdu zbog koje su prolili sopstvenu krv u republici koja je proglašena suverenom i slobodnom 1868.
Martijeva misao vlada u radničkom narodu kakav smo danas, čak ništa nije moglo da spreči da iz proleterskog duha zemlje, koja se gradila vekovima krvlju i znojem robova i radnika, izbije neiscrpnom snagom i zauvek potpuna težnja za slobodom i pravdom za šta se zalagao naš narodni heroj: socijalizam.

Ono što smo danas, uspeli smo da odbranimo časno, u duhu humanosti i pravde koja je, kao večna vatra, neugasiva.

Neka je slava, pre svega, ovog 26. jula, onima koji su jednog dana, kao što je ovaj, pre 49 godina, prolili svoju krv i dali svoje živote da bi nastavili ponovo, sa sve većom svešću, putem kojim su ovi krenuli!

Neka je slava narodu koji je, vaspitan u duhu pravednih ideja i herojskih tradicija, uspeo da ih očuva do dana današnjeg, očuvaće ih do sutrašnjeg i do konačne pobede!

Šta smo i šta ćemo biti nego jedna jedina istorija, jedna jedina ideja, jedna jedina volja za sva vremena?

Siego de Avila i Moron, koliko do juce put kojim je neprijatelj nameravao da podeli istok od zapada, šta oni predstavljaju ovog 26. jula? Neuništivi put koji ujedinjuje misao, heroizam i borbenu spremnost neuništivog bastiona čijom nezavisnošću je Marti hteo da spreči i sprečio je da se močni i ekspanzivni severni sused proširi Antilima i domogne se naše zemlje na Američkom kontinentu.

Građani Avile i ostali sunarodnici bivše provincije Kamagvej: bez sećanja na vaše jučerašnje žrtve, naši današnji snovi bili bi neostvarljivi.
Pre nekih dvanaest godina, mnogi u svetu priželjkivali su da vide rušenje poslednje socijalističke države na Zapadu: Kube. Nije prošlo mnogo vremena i danas, u protivnom, mnogi od nas na planeti očekujemo da vidimo kako će razvijeni kapitalisticki svet, sa Sjedinjenim Državama na čelu, da se izvuče iz kolosalnog i haotičnog ekonomskog nereda u koji je zapao. Oni koji su, koliko do juče, govorili o istorijskom kraju, mogli bi da se zapitaju da li možda ova duboka kriza ne označava početak kraja političkog, ekonomskog i društvenog sistema koji oni sami predstavljaju.

Biti svestan kraha koji taj sistem doživljava ne znači, međutim, biti nerealan, patiti od viška optimizma ili imati halucinacije usred neplodne pustinje.

Ljudi koji su na neki način predvideli deo budućnosti, po pravilu, su nazirali nestanak tragedija u bliskoj budućnosti njihove epohe. Međutim, treba biti zaista slep, pa da se ne vidi da varvarski i surovi poredak koji proživljava čovečanstvo ne može previše da se oduži.

Istorija je pokazala da iz dubokih kriza bilo kog vladajućeg sistema proizilaze uvek nove epohe.

XXI vek neće biti kao tek protekli vek. U njemu je porast stanovništva bio četiri puta veći od porasta tokom stotinu hiljada godina, vreme u kojem je čovek lutao šumama, brdima, rekama i lagunama Zemlje, tražeći utočište u nekom mračnom uglu planete, a danas izložen opasnosti od preventivnih i iznenadnih napada. Čak bismo mogli i pozavideti ovim plemenitim varvarskim precima!

Kada je Marks 1848. napisao Komunistički manifest, izgledalo je da je skoro jedina granica nepresušnog izvora bogatstava koji bi omogućio postojanje društvenog režima, istinski pravednog i dostojnog ljudskih bića, bila eksploatatorski i nemilosrdni kapitalistički sistem proistekao iz buržoaske revolucije. Čak ni njegov čudesni um nije bio u stanju da zamisli koliko će još štete naneti kapitalizam čovečanstvu.

Lenjin otkriva i analizira njegovu imperijalističku fazu.
Danas, skoro sto godina kasnije, čovečanstvo trpi strahote njegove neoliberalne globalizacije.
Sa svakom od ovih etapa kojima iscrpljuje svoje postojanje, nastali su novi i ogromni izazovi.

Pre jedva 30 godina, malo ljudi u svetu pominjalo je životnu sredinu. Shvatanja i teme u vezi sa uništavanjem šuma, erozijom, salinizacijom tla, promenom klime, nestajanjem ozonskog omotača, otapanjem ogromnih ledenih masa, gradovima i čitavim zemljama osuđenim na fatalno nestajanje pod morem, kontaminiranim vazduhom i vodom, preteranom eksploatacijom mora, izgledali su kao izmišljanja naučnika vičnih katastrofama, a nikako kao očigledna stvarnost.

Koji smisao ima za ogromnu većinu čovečanstva spektakularni napredak nauke, letovi u svemir, moguća kolonizacija Marsa i slične stvari? Šta obećavaju milijardama izgladnelih, bolesnih, potpuno nepismenih ili polupismenih ljudskih bića koja nastanjuju planetu?

Šta im znači navodno postojanje Organizacije Ujedinjenih nacija i Generalne skupštine, kada postoji samo Savet bezbednosti u kojem pet zemalja imaju pravo veta, a stvarna tiranija na svim poljima potiče od hegemonijske i dominantne velesile?

Kako im objasniti dvesta hiljada miliona dece koja rade da bi preživela i druga koja su prodata na tržištu zadovoljstva ili na milione onih koja godišnje umiru, čak i kada bi mogla da budu spašena po ceni od par centi po detetu.
Na šta da budemo ponosni?
Kojoj vrsti čovečanstva pripadamo?

Budite svesni ove realnosti. Prenesimo jednostavnu poruku istine hiljadama miliona ljudi koji na ovaj ili onaj način isto doživljavaju ili shvataju, i onda neće biti tog sofisticiranog oružja ni mehanizama prevara i laži sposobnih da pogaze savest naše vrste.

Egoizam, ambicija, mržnja, zavist, rivalstvo, najgori instinkti seju se svuda. Obrazovanje, ono što pretvara novorodene u ljudska bica, i minimum političke kulture mladih i odraslih koja bi ih osposobila da mogu da shvate stvarnost u svetu, je upravo ono što najviše nedostaje ogromnoj većini na planeti.

Možda od svih zala razvijenog kapitalizma, nijedan nije tako užasavajuži kao način života i potrošačke navike, toliko nerealne koliko i nedostižne, koje komercijalna propaganda usaduje svakodnevno, iz časa u čas, stanovništvu u svetu, po ceni od bilion dolara godišnje. Kada bi se polovina uložila u stvaranje dobara i racionalno obrazovanje naroda, promenilo bi se lice planete.

Ne vaspitavaju se ljudska bića po potrošačkom šablonu i realisticnoj distribuciji koja ukljucuje beskonačno kulturno i duhovno bogatstvo koje, zajedno sa ishranom, mestom stanovanja i drugim osnovnim materijalnim dobrima, zaista mogu da budu na raspolaganju svakom čoveku, a bez uništavanja prirode. Čini se sve suprotno, što predstavlja jednu veliku tragediju.

Kuba je skroman primer onoga što bi moglo da se uradi sa minimumom sredstava.
Naša sadašnja borba dobija poseban značaj našavši se pred neprijateljstvom i agresijom vlade koja predstavlja zbir tlačiteljske moći koja je ikad postojala, a koja je, s druge strane, lišena moralnih, društvenih i ljudskih vrednosti, neophodnih za preživljavanje jedne vrste, kao što je naša, koja se nalazi u opasnosti.

Dvadeset američkih univerziteta uvelo je kurseve za tumačenje složenih zavrzlama nastalih najnovijim podvigom neoliberalnog kapitalizma: lažno knjigovodstvo.

Šta znaci lažno knjigovodstvo? Bezočna krađa, kriminalna otimačina od desetine miliona Amerikanaca koji su kupili akcije od velikih firmi ili su investirali u njih na stotine milijardi dolara, što direktno pogada penzionisane radnike čiji su fondovi uloženi u ove naizgled unosne akcije.

Skandal oko ove obmane prouzrokovao je polemike ili direktne ili indirektne optužbe medu političkim vođama Sjedinjenih Država. Predsednik Buš je u nedavnom govoru održanom u Alabami aludirao da krivicu snosi prethodna vlada SAD-a. Rekao je da privreda SAD-a pati od mamurluka prouzrokovanog ekonomskim pijančenjem devedesetih godina. Ne pominjući predsednika Klintona, kritikovao je ovu kulturu u kojoj je neograničena dobit preduzeža bila najvažnija na tržištima, a da niko nije mislio šta će biti sutra.

Demokratski lideri, u sprezi sa značajnim institucijama štampe, odgovorili su oštrim direktnim kritikama dovodeći u vezu sadašnjeg predsednika sa istim radnjama kojih sada "hoće da se reši". Pomenuli su korišćenje jedne firme na ivici krize u kojoj je Buš, upoznat sa situacijom kao njen rukovodilac, prodao svoje akcije koje su još uvek sačuvale veću cenu, za 848.560 dolara.

U prilog ovome, voda demokratske većine u Senatu zatražio je od kontrolnog organa Berze da objavi informaciju o privilegovanim pozajmicama uz nisku kamatnu stopu koje je dobio predsednik dok je radio kao rukovodilac u kompaniji Harken Energy.

Optužbe se pojačavaju dok su "milioni investitora i penzionera dočekali da vide svoje uštedevine i penzije umanjene za više od bilion dolara", komentariše jedna značajna novinska agencija.

Posledice na berzi Sjedinjenih Država i Evrope bili su katastrofalni usled krize 2000. i jako su se odrazili na svetsku ekonomiju sa blagim oporavkom u 2002. godini.

Više od 50% američkih potrošača poseduje aktive na tržištu vrednosnih papira, što bi moglo da ugrozi ekonomski oporavak.
Nezaposlenost u Sjedinjenim Državama već se povećala na 6%.

Od marta 2000. do danas, pokazatelji vrednosti akcija u Dow Jones i Nasdaq, najvažnije na njujorškoj berzi, pale su za 31,6% u prvom, a 73,9% u drugom slučaju. Njujorška berza je u poslednje dve nedelje izgubila 1,4 biliona dolara.

U utorak 23. jula Njujorška berza je, zbog lažnog knjigovodstva WorldCom-a, druge kompanije za svetsku komunikaciju, ponovo propala. U sredu 24. zatvara se sa relativnim porastom, dok je juče, u četvrtak 25, najavljeno da se dvanaest investicionih banaka ispituju zbog mogućih veza sa lažnim vodenjem knjiga. Niko nije u prilici da zna koje iznenadenje može da ga sačeka sledećeg dana.

Optužuje se sadašnja administracija da je svojom ekonomskom politikom doprinela ponovnom nastanku fiskalnog deficita, posle višegodišnjeg povećanog superavita.

Javni dug dostiže 6 biliona, što odgovara cifri od 66 hiljada dolara duga po glavi svakog Amerikanca.

Trgovinski deficit nastavlja sa rastom. U 2002. može da dostigne 500 milijardi dolara.
Spoljno finansiranje koje dobijaju smanjuje se na manje od polovine.
Na isti način se smanjuje i u sličnoj proporciji spoljno investiranje.
Dolar je devalvirao u odnosu na evro i jen.
Kamatna stopa je pala na najniži nivo u poslednjih 40 godina, što je znak neizvesnosti i nesigurnosti.

Postoje neki pozitivni ekonomski pokazatelji koji jako malo kompenzuju skup nepovoljnih naznačenih faktora.

Nisam ni reč rekao o onome što se dešava u Latinskoj Americi u kojoj je, na osnovu podataka koje naš narod poznaje, ekonomska i socijalna situacija užasavajuća i svakim danom sve gora.

Imajući u vidu značaj ekonomije Sjedinjenih Država u odnosu na ostatak sveta, uključujuci i kubansku, koja pored blokade posredno trpi štetu ekonomske medunarođne krize, cifre nisu nimalo privlačne ni za koga. Skup problema koji se akumuliraju u svetu objektivno ukazuje na raspad neoliberalne globalizacije i na neodrživost sličnog ekonomskog poretka.
Pošto je Kuba zemlja Trećeg sveta, i ona trpi niske cene šećera i nikla. Održani porast turizma tokom deset godina za više od 15% godišnje, primio je razarajući udarac od terorističkog napada na Kule bliznakinje, pogođena je ova industrija zbog svetske ekonomske krize i porasli su troškovi životnog osiguranja i goriva.

Osim što je ekonomski blokirana od strane Sjedinjenih Država više od 40 godina, štedeci i upravljajući efikasno i pošteno svojim sredstvima, ovde nema mesta za mutne poslove, pljačku javnih fondova, pranje novca, trgovinu drogom i slicno. Nema dece koja ne idu u školu. Ne idu bosa i ne prose. Trinaest vakcina štite njihovo zdravlje. Indeks smrtnosti dece je jedan od najnižih u svetu. Svi uživaju direktnu i besplatnu zdravstvenu pomoć. Svi završavaju šesti razred, skoro 100% deveti razred. Sve opcije školovanja su im danas pristupačne. Njihova ishrana je sve bolja. Razvija se kultura i umetnost. Naši mladi, kada napune 16 godina, imaju obezbeđeno školovanje ili zaposlenje. Nezaposlenost stagnira; smanjuje se: sa 6% od pre dve godine, završićemo sa 3,5% na kraju 2002. Poboljšavaju se lekarske usluge i pojavljuju se druge vrste usluga. U slučaju nepogoda, stanovništvo dobija preventivnu i direktnu pomoć; štete se saniraju u rekordnom vremenu.
Godišnje se isporučuju na stotine hiljada televizora, popravljaju se i grade nove škole.
U školsko i opšte obrazovanje masovno se uvode audio-vizuelna sredstva i kompjuteri. Nastaju novi programi, kao što je program za masovno obrazovanje socijalnih radnika, "Univerzitet za sve"; novi nastavnici i profesori koji povećavaju broj nastavnog osoblja i smanjuju broj učenika po učionici. Profesori za računare obučavaju decu iz te oblasti počev od predškolskog uzrasta. Univerzitetsko obrazovanje se povećava a, između ostalog, pomažemo besplatno i druge zemlje na polju obrazovanja, zdravstva i sporta.

Neizmerne su socijalne i humane prednosti našeg sistema. U mnogim osnovnim životnim oblastima nadmašićemo mnogobrojne industrijske zemlje, a kada je reč o obrazovanju, kulturi, masovnim naučnim saznanjima i drugim sferama, koje nisu sve nabrojane, prevazići ćemo sve zemlje.

Postoji jedinstvo, politička kultura, povezanost i snaga. Ništa čak neće moći da ukalja našu sjajnu buducnost. U borbi ideja niko neće biti u stanju da odmeri snage sa našim mudrim i sve obrazovanijim narodom. Bili smo u stanju da se odupremo blokadi u trajanju od više od 40 godina, uključujući i jedanaest godina specijalnog perioda. Upravo smo završili jednu tešku narodnu borbu protiv laži, kleveta, političke subverzije i pokušaja da se našem narodu nametne obesna volja gospodara najmoćnije imperije koja je ikada postojala. To smo uradili sa takvom impresionirajućom snagom i podrškom naroda, tako da niko ne bi smeo ni da posumnja da postoji neki način na koji bi se slomila neporažena volja za pobedom ili pogibijom, braneći naš socijalizam kao najpravednije, najhumanije i najdostojanstvenije društvo koje se može zamisliti.
Laž, neznanje, nekultura, pretnje, sve više će se rušiti pred nepobedivim duhom našeg naroda.

Pre tri dana teroristička mafija iz Majamija, stvorena, zadojena, trenirana i pomagana od strane američke administracije, objavila je koliko miliona ulaže u posredničke, destabilizirajuće i teroristicke aktivnosti protiv naše zemlje. Dokaz više koliko su neozbiljne izjave, laži i navodna politika jedne administracije koja obećava da će suzbiti terorizam. Vlada SAD-a trebalo bi da prestane da toleriše i podržava ekstremnu grupu kojoj je onog 20 maja dodelila tako smešnu ulogu, što je samo dovelo do još veceg jedinstva, jačanja revolucionarnog duha i patriotske svesti koju je kubanski narod mogao da pokaže svetu.

Najmanja opština na Kubi poseduje veću snagu nego sav taj ološ koji se sastao sa Bušom u centru "James L. Knight" u Majamiju.

Uvek sam govorio - i nikada se neću pokajati zbog toga- da će američki narod, zbog svojih moralnih vrednosti i svoje tradicije privrženosti slobodi, postati jedan od najboljih prijatelja kubanskog naroda kada upozna celu istinu o časnoj i junačkoj borbi Kube.
To je on impresivno i pokazao svojom podrškom za povratak dečaka Elijana.

Pre samo 72 časa Parlament je učinio jedan značajan gest kada, na osnovu različitih kriterijuma i mišljenja, uz histerična urlanja i povike grupice mafijaša iz Majamija, nije uslišio argumente pristalica blokade i genocida protiv Kube i izglasao odlučno i hrabro tri sporazuma koja oplemenjuju ovu instituciju. Nije važno ako izvršna vlast, kao što je to i najavila, stavi na njih veto ili se smisle neke nove spletke i provokacije sa ciljem da se oni ponište.

Uvek ćemo biti zahvalni za ovaj gest. Želim da izrazim zahvalnost našeg naroda kako demokratskim tako i republikanskim zakonodavcima koji su tog dana postupili mudro, odlučno i sa sopstvenim mišljenjem. Uvek ćemo biti na strani američkog naroda u njegovoj borbi za očuvanje života i interesa svojih sunarodnika koji bi mogli postati nevine žrtve kriminalnih terorističkih napada.

Mogu da potvrdim, na ovaj za Kubance istorijski dan, da želimo iskreno, uz puno poštovanje i bratsko prijateljstvo između kubanskog i američkog naroda.

Živeo socijalizam!
Otadžbina ili smrt!
Pobedićemo!