Poslanica Predsednika Kastra, Predsedniku SAD Bušu - DRUGA POSLANICA

Dragi sunarodnici:

Dve nove niskosti vlade Sjedinjenih Država – uključivanje Kube na još jednu od prepotentnih lista onih koji pretenduju da budu gospodari sveta, ubačenu u izveštaj Stejt Departmenta objavljen 14. juna, u kome se naša zemlja optužuje za učešće u trgovini ljudima i dodaje se podla kleveta o promociji seksualnog turizma, i proglas od 16. juna o surovim dodatnim merama blokade radi gušenja ekonomije koja održava život našeg naroda – primoravaju me na drugu poruku upućenu Predsedniku SAD.

Gospodine Buš:

Treba da budem jasan, ali veoma iskren, iako bez ikakve želje za ličnim uvredama i napadima. Uključivanje Kube na listu zemalja koje se bave ilegalnom trgovinom ljudima je cinično. Nešto još bestidnije i odvratnije, u tom prepotentnom izveštaju koji je Stejt Department obavezan da potpiše svake godine, je tvrdnja da Kuba promoviše seksualni turizam, uključujući i onaj sa decom.

Vi ste u mogućnosti da se obavestite da je u cilju ponovnog spajanja porodice Kuba potpisala dva migraciona sporazuma sa SAD. Prvi, iz 1984 g., nije bio ispunjen od strane američke administracije. Posle 10 godina, umesto 20 hiljada ponuđenih viza, izdavano je samo oko 1000 godišnje, nekih 5%.. Zbog migracione krize koja se razbuktala 1994 g. naša zemlja potpisuje novi sporazum sa vladom SAD, koji je sledeće godine proširen i trenutno je važeći, uprkos tome što, iako je u osnovi ispunjen što se tiče broja viza, nije ispunjen što se tiče neizbežne i temeljne obaveze da se izbegne svaki podsticaj ilegalne emigracije.

Ubitačni zakon o kubanskom prilagođavanju je ostao nepromenjen bez ikakvog opravdanja, pa su mu čak pridodati i novi podsticaji. Taj apsurdni i nemoralni zakon je koštao neprocenjiv broj života, među kojima i života mnoge kubanske dece. Na osnovu toga je kasnije iskrsla odvratna trgovine migrantima putem brzih jahti koje su sa Floride stizale do bilo koje tačke naše obale. Kuba strogo kažnjava takva dela, dok američka administracija, iz političkih razloga vezanih za državu Floridu, vrlo dobro poznatih, sedi skrštenih ruku.

Nijedna zemlja sveta nije dala svojoj deci takvu fizičku i moralnu zaštitu, zdravstvo i obrazovanje kao Kuba. Vi treba da znate da proporcionalno više dece u prvoj godini života umire u SAD nego na Kubi. Sto posto dece i adolescenata u našoj zemlji, uključujući i one koji pate od neke vrste mentalne i fizike nesposobnosti, pohađaju odgovarajuće škole i uče.

Kako mislite da ignorišete to da dok u SAD u jednoj učionici ima prosečno 30 đaka po učitelju i učionici, na Kubi ima manje od 20, a školski rezultati nadmašuju one iz bilo koje razvijene zemlje.

Naše zdravstvene službe su, prema procenama, podigle životni vek svakog rođenog deteta sa 60 godina ili manje u 1959g., na 76,13 godina u sadašnjosti.
Uprkos blokade SAD i pada socijalističkog bloka, nezaposlenost na Kubi dostiže samo 2,3%, mnogo manje nego u vašoj sopstvenoj zemlji, najbogatijoj i najindustrijalizovanijoj na svetu.

Vi treba da osećate stid zbog nastojanja da ekonomski ugušite narod koji je pod blokadom i podvrgnut ekonomskom ratu, oružanim napadima i terorističkim akcijama, tokom više od 4 decenije, bio sposoban da ostvari takve podvige. U vašoj vlastitoj zemlji vi ne biste mogli da pokažete išta slično.

Vi nastojite da ugušite privredu i pretite ratom zemlji koja je bila sposobna da već dostigne cifru od 20 hiljada lekara koji trenutnu pružaju usluge u 64 zemlje Trećeg sveta. Vaša administracija, uprkos tome što raspolaže sredstvima najbogatije sile na Zemlji, nije poslala ni jednog jedinog lekara u najudaljenije kutke tih zemalja, kao što to čini Kuba.

Na vašoj je savesti, kao i na savesti lidera najbogatijih zemalja, genocid koji svake godine znači smrt više od 10 miliona dece i više desetina miliona ljudi koji bi mogli biti spašeni, kao posledica najrazličitijih formi pljačke i otimačine kojima su podvrgnute zemlje Trećeg sveta kroz nepravedni svetski ekonomski poredak, već neizdrživ, koji su bogate zemlje nametnule na uštrb 80% stanovnika planete.
Neko treba da vas obavesti o tim problemima i tim istinama, umesto da seje intrige i laži sve vreme.

Što se tiče Kube vi dopuštate da vas ponese fanatično verovanje da vaš reizbor u novembru zavisi od podrške jedne poznate terorističke mafije starih emigranata i njihovih naslednika, od kojih dobar deo potiče od Batistinih proneveritelja i ratnih kriminalaca koji su pobegli sa svojim ratnim plenom na leđima i svojim nekažnjenim zločinima u SAD. Drugi su se obogatili zbog usluga koje su dugo vremena pružali u terorističkim delima i napadima koji su naš narod stajala puno krvi. Te grupe su sve manje cenjene i sve manje uticajne. Čitav svet se seća onoga što se dogodilo na Floridi gde su oni počinili brojne izborne prevare u čemu su pravi eksperti, i dobili ste pobedu sa samo 518 glasova. Ne želim da vas ponižavam čeprkajući po toj prljavoj i neprijatnoj temi. Više volim da se ograničim na to da vam otvoreno kažem da greške u koje vas vode vaše obaveze prema toj mafiji mogu biti odlučujuće za preokret na sledećim izborima.

Američkom narodu je već dosta uvredljivog uticaja koji te grupe vrše na spoljnu i unutrašnju politiku jedne tako važne zemlje. Vaša zavisnost od tih grupa će se okončati time što ćete izgubiti mnogo glasova, ne samo na Floridi nego i u čitavoj zemlji.

Zabranjujući Amerikancima da putuju na Kubu uz surove pretnje kaznama, vi kršite ustavni princip i pravo na koje su građani vaše zemlje uvek bili ponosni. Osim toga pokazujete politički strah.

Kada je Kuba bez oklevanja i straha, sa vrlo malo izuzetaka, otvorila svoja vrata velikoj masi emigranata da posete zemlju svog porekla; kada je nedavno čak dato odobrenje da se to ostvaruje uz jednostavnu formalnost pribavljanja pasoša svake dve godine, za putovanja koliko god puta se želi, vi primenjujete nemilosrdne i nehumane mere protiv kubanskih porodica, koje vređaju njihovu kulturu i njihovu tradiciju koja potiče od predaka. Zabrana Kubancima rezidentima, naturalizovanim ili ne da posećuju svoje najbliže rođake u razmaku ne manjem od tri godine, iako bi bili na pragu smrti, je neopisiva surovost. Ne mali broj Kubano-amerikanaca već misli da glasa za kaznu.

Vi iz striktno izbornih razloga, prelazite i preko Rezolucija koje je usvojio skoro celokupan broj članica Ujedinjenih Nacija, baš sad usvajajući ove i još tvrđe ekonomske mere protiv kubanskog naroda, kojima se opire svetsko javno mnjenje i ogromna većina samog javnog mnjenja SAD.

Ono najgore u vašoj bezglavoj i tupoglavoj politici protiv Kube je to što ste vi i vaša grupa bliskih savetnika besramno izneli vaš cilj da silom nametnete ono što nazivate političkom tranzicijom na Kubi, ako pri časnom vršenju moje sadašnje dužnosti dođe do moje smrti; tranziciju koju ćete, naravno, ne oklevate da poverite, nastojati da što više ubrzate. Vi vrlo dobro znate šta to znači na jeziku mafije.

Možda je ipak, najveća besramnost bila najava da su prvi sati odlučujući, jer je ideja da se posle, po svaku cenu i u bulo kakvim okolnostima, spreči da jedno novo političko i administrativno rukovodstvo uspostavi vođstvo u našoj zemlji, apsolutno ignorišući kubanski ustav, ovlašćenja Narodne skupštine i Direkcije naše partije, i funkcije koje su osnovni zakon i najviše institucije naroda dodelile - kao u svim delovima sveta - onima kojima pripada odgovornost da neposredno preuzmu taj zadatak.

Pošto to može da se učini samo slanjem trupa da zauzmu ključne tačke u zemlji, proklamuje se namera vojne intervencije u našoj zemlji. Zbog toga sam vam 14. maja unapred poslao moje pozdrave koje sam uzeo od gladijatora obaveznih da se bore do smrti u areni starog Rima, za ulogu Cezara koju ste preuzeli,
Danas smatram za shodno da vam dodam još neke svari.

Vi treba da znate da vaš marš protiv Kube neće biti nimalo lak. Naš narod će izdržati vaše ekonomske mere, bilo kakve da budu. Četrdeset pet godina herojske borbe pod blokadom i ekonomskim ratom, pretnjama, napadima, planovima za ubistvo njenih lidera, sabotažama i terorizmom, nije oslabilo nego ojačalo Revoluciju.

Izdajnička invazija na Hiron je pre 43 godina bila uništena za manje od 66 sati borbe bez predaha, uprkos svih proračuna brilijantnih stručnjaka.

Neki od nas koji rukovodimo ovom revolucijom, proživeli smo to jedinstveno iskustvo u kome je šaka ljudi, koja je počela sa sedam pušaka, uspela da porazi oružjem oduzetim od neprijatelja u borbi, oružane snage Batiste, koje su brojale 85 hiljada ljudi, a koje su opremile, obučile i savetovale Sjedinjene Države.
Godinu i šest meseci posle Hirona, oktobra 1962 g., realna opasnost od nuklearnog napada nije proizvela treptaj ni jednog jedinog kubanskog borca. Nije dozvoljena nikakva inspekcija na našoj teritoriji, uprkos dogovora dveju supersila.
Decenije prljavog rata, sabotaža i terorizma, u kojima su se toliko istakli mnogi od vaših sadašnjih prijatelja si Majamija, nisu mogle da saviju Kubu.

Propast evropskog socijalističkog bloka i samog SSSRa, koja nas je lišila tržišta, goriva, hrane i sirovina, uz pojačanu blokadu putem Toričelijevog i Helms-Bartonovog zakona i drugih mera, nije slomila kubanski narod, i dogodilo se no što je izgledao nemoguće: odoleli smo! To je nešto što je već u krvi i tradiciji kubanskih patriota koji su se u poslednjem rati protiv španskog kolonijalizma suprotstavili, iscrpli i virtuelno porazili 300.000 vojnika Španije, sa tim duhom da se bore protiv nemogućeg i pobede.

Nije moja namera, gospodine Predsedniče Sjedinjenih Država, da vas mučim i da vam zagorčavam život ovim uspomenama. Jednostavno ispunjavam želju da vam ilustrujem šta je Kuba, šta znači jedan istinski i dubok revolucionarni proces i kakav je narod koji nastojite da gledate s prezrenjem.

Danas Kuba raspolaže stanovništvom veće kulture i političkog znanja od svih zemalja sveta. To nije narod fanatika; to je narod ideja. Nije to narod nepismenih ili polupismenih; to je narod u kome se omasovljuju i čine univerzalnima studije na visokom nivou, uz njegovu hrabrost i patriotizam. Njegovim snovima o istinski pravednom i humanom društvu se pridodaje iskustvo i znanje, nešto što će vama sa vašim fundamentalizmom i mesijanskim navikama delovanja biti vrlo teško da shvatite.

Danas nismo šačica ljudi odlučnih da pobede ili da umru. Sada činimo milione ljudi i žena koji raspolažu sa dovoljno oružja, sa više do 200 hiljada dobro pripremljenih oficira i komandanata, koji znaju kako da ga upotrebe u uslovima modernog i sofisticiranog rata i sa ogromnom masom boraca koji isto tako dobro znaju jake i slabe tačke onih koji nam prete, uprkos ogromnih ratnih sredstava i tehnološke superiornosti njihovog oružja.

U sadašnjim uslovima Kube, pred invazijom na zemlju, moje fizičko odsustvo – zbog prirodnih razloga ili razloga druge vrste - neće učiniti ni najmanju štetu našoj sposobnosti za borbu i otpor. U svakom političkom i vojnom vođi na bilo kom, nivou, u svakom pojedinom vojniku, postoji potencijalni vrhovni komandant koji zna šta treba da radi, i u određenoj situaciji svaki čovek može da postane svoj vlastiti vrhovni zapovednik.

Vi ne možete imati na raspolaganju ni jedan dan, sat, minut ni sekundu da sprečite da političko i vojno vođstvo zemlje bude odmah preuzeto. Naredbe o tome šta treba da se radi su date unapred. Svaki čovek i žena će biti na svom bojnom mestu ne gubeći ni sekunde.

Jasno sam vam rekao 14. maja, pred više od milion Kubanaca koji su defilovali ispred vaše Interesne sekcije, ono što sam trebao i što bih trebao da učinim. To je ono što je do mene. Danas to ponavljam i sugerišem vama i vašim savetnicima da ne izmišljaju niske osvete protiv našeg naroda. Neka ne pokušavaju lude avanture kao hirurške operacije ili iscrpljujuće ratove uz upotrebu usavršene tehnike, jer vam događaji mogu izmaći iz ruku. Mogle bi se desiti neželjene svari, koje nisu dobre ni za narod Kube ni za narod SAD. Mogao bi se uništiti migracioni sporazum, moglo bi doći do masovnog egzodusa koji ne bismo mogli da sprečimo, moglo bi doći do totalnog rata između mladih američkih vojnika i naroda Kube, nešto što bi bilo krajnje tužno.

Mogu vam potvrditi da vi nikad ne biste dobili taj rat. Ovde nećete naći podeljen narod, suprotstavljene etničke grupe ili duboke verske razlike, niti će biti generala izdajnika na čelu naših trupa; naići ćete na narod čvrsto spojen jednom kulturom, jednim solidarnim osećanjem i socijalnim i humanim delom koji nema preteča u istoriji. Vi se nećete okititi slavom u vojnoj akciji protiv Kube.

Naš narod se nikad neće odreći svoje nezavisnosti, niti će se ikad odreći svojih političkih, socijalnih i ekonomskih ideala.

Kuba se potpuno solidarisala sa narodom SAD povodom bolnog i neopravdanog napada na Kule bliznakinje. Tog istog dana smo dali naše stavove koji se sada potvrđuju skoro matematičkom preciznošću. Rat nije put za okončanje terorizma i nasilja u svetu. Ta tragična epizoda je iskorišćena kao izgovor za nametanje politike terora i sile planeti.

Vaše mere protiv naroda Kube čine jednu nemilosrdnu i nehumanu akciju. Kuba može da pokaže da vi želite da uništite jednu zemlju koja je svojim medicinskim uslugama spasla i nastavlja da spasava stotine hiljada života u siromašnim zemljama sveta, koja bi čak bila sposobna da spase isto toliko siromašnih građana SAD kao što su one tri hiljade ljudi koji su poginuli u Kulama bliznakinjama.

Vi sigurno znate da u SAD ima 44 miliona građana koji nemaju zdravstveno osiguranje, da u dve godine 82 miliona Amerikanaca u nekom trenutku nemaju ovo osiguranje i ne mogu da plate kolosalnu cenu koja se u vašoj zemlji naplaćuje za vitalne zdravstvene usluge. Jedan veoma zastareli proračun ukazuje da se mnoge desetine hiljada života izgube svake godine SAD iz tog razloga, možda 30-40 puta više nego što ih je umrlo u Kulama bliznakinjama. Neko bi trebao da napravi preciznu računicu.

U kratkom periodu od 5 godina Kuba je spremna da spase živote 3 hiljade siromašnih američkih građana. Danas je potpuno moguće predvideti i izbeći infarkt koji može biti smrtonosan i rešiti bolesti koje neizbežno vode ka smrti. Te 3 hiljade Amerikanaca mogu da doputuju u našu zemlju u pratnji jednog rođaka i da dobiju tretman potpuno besplatno.

Želeo bih, gospodine Buš, da vam postavim jedno pitanje. Radi se o jednom etičkom i principijelnom pitanju. Da li ste spremni da tim građanima date dozvolu da putuju na Kubu u okviru programa namenjenog spasavanju života za svako onaj koji je nestao u surovom napadu na Kule bliznakinje? Ako oni prihvate te usluge i odluče da dođu, da li će biti kažnjeni?

Pokažite svetu da postoji alternativa aroganciji, ratu, genocidu, mržnji, egoizmu, licemerju i laži!

U ime kubanskog naroda,

Fidel Kastro Ruz
21. jun 2004 g.