RAZMIŠLJANJA DRUGA FIDELA

ULOGA DOBRICE, NA ČIJI RAČUN?

 

Kada je vlada SAD licemerno ponudila 100 hiljada dolara kao pomoć za katastrofu koju je prouzrokovao uragan Gustav, uz prethodnu inspekciju na licu mesta da bi se utvrdila šteta, odgovoreno joj je da Kuba ne bi mogla da prihvati nikakvu donaciju od zemlje koja nas blokira; da su već bile proračunate štete i da je ono što smo tražili bilo da ne zabrani izvoz neophodnih materijala i kredite vezane za trgovinske poslove.

Neki na Severu su promukli od vikanja da je neshvatljivo odbijanje Kube.

Kada je nekoliko dana kasnije Ajk opustošio zemlju od Punte de la Maisi do Kabo de San Antonija, susedi sa severa su bili malo veštiji. Zasladili su jezik. Govorili su o avionima spremnim da pođu sa proizvodima vrednim 5 miliona dolara; da nije potrebna procena, jer je već izvršena sopstvenim sredstvima, koja ne mogu biti druga do špijuniranje naše zemlje. Ovaj put bi zaista doveli u nevolju Revoluciju – mislili su -; ako se usude da odbiju ponudu, imaće problema sa stanovništvom. Možda su verovali da niko nije video slike prikazane na televiziji SAD kada su okupacione snage OUN delile hranu na Haitiju izgladnelom stanovništvu koje se kroz bodljikavu žicu borilo za nju, što je čak dovelo i do ranjavanja dece.

Glad u toj zemlji je plod istorijske i nemilosrdne pljačke naroda. Isto tako u Gonaivi su naši lekari reskirali svoje živote pomažući stanovništvu tog grada, kao što čine u skoro sto posto opština te države. Ta saradnja se tamo nastavlja kao i u desetinama država svete, uprkos uraganima. Na novu i lukavu Notu im je kategorički odgovoreno: «naša zemlja ne može da prihvati donaciju vlade koja nas blokira, iako je spremna da kupi neophodne materijale koje američka preduzeća izvoze na tržišta i traži dozvolu za njihovu isporuku, kao i kredite koji su normalni u svim trgovinskim poslovima.

«Ako vlada SAD ne želi to da učini definitivno, vlada Kube traži da joj to dozvoli barem u narednih 6 meseci, naročiti ako se uzmu u obzir štete koje su prouzrokovali uragani Gustav i Ajk i da još nisu prošli najopasniji meseci godišnjeg doba ciklona.»

To nije učinjeno sa visine jer to nije stil Kube. U samoj noti se može zapaziti kako se sa skromnošću iznosi ideja da nam je dovoljno da se zabrana ukine na ograničen vremenski period.

Sekretar za trgovinu SAD, Karlos Gutieres, odbacio je u petak 13.tog privremeno ukidanje blokade.

Očigledno je da vlada ove moćne zemlje ne može da shvatio da dostojanstvo jednog naroda nema cenu. Talas solidarnosti sa Kubom, koji obuhvata velike i male zemlje, sa i bez sredstava, iščezao bi onog dana kada bi Kuba prestala da bude dostojanstvena. Nedvosmisleno greše oni koji se u našoj zemlji ljute zbog toga. Ako bi umesto 5 miliona bila milijarda, naišli bi na isti odgovor. Šteta u hiljadama života, patnje i više od 200 milijardi dolara, koliko je koštala blokada i jenkijevska agresija, ne mogu ničim da se plate.

U delimičnom zvaničnom izveštaju je objašnjeno narodu da je za manje od 10 dana zemlja pretrpela štetu od više od 5 milijardi dolara. Isto tako objašnjeno i da su te cifre prema istorijskim i konvencionalnim cenama, koje nemaju veze sa realnošću. Nikada ne treba zaboraviti jasno objašnjenje da «su proračuni gubitaka u kućama na osnovu istorijskih i konvencionalnih cena, a ne prema realnim vrednostima po međunarodnim cenama. Dovoljno je istaći da raspolaganje jednom trajnom kućom koja bi izdržala najjače vetrove, zahteva jedan neophodan element koji mnogo nedostaje: radnu snagu. Ona je potrebna kako za privremene popravke, tako i za trajnu gradnju. Pomenutu snagu treba rasporediti i po svim ostalim proizvodnim i uslužnim centrima, od kojih su neki ozbiljno oštećeni, zbog čega je stvarna vrednost jedne kuće u svetu i amortizacija odgovarajuće investicije mnogo puta veća.»

Udar prirode je bio razoran, ali je isto tako ohrabrujuće znati da neće biti predaha ni odmora u našoj borbi.

Ekonomska kriza koja pogađa SAD, i kao posledica ostale narode sveta, nema definitivan odgovor; umesto toga, imaju ga prirodne katastrofe u našoj zemlji i svi pokušaju da se nađe cena našem dostojanstvu.

 

Fidel Kastro Rus

16. septembar 2008 g.