SAOPŠTENJE ZA ŠTAMPU CENTRALNE BANKE KUBE

Kao što je poznato, krajem 2004. godine Kuba je morala da preduzme mere za zamenu dolara kubanskim konvertibilnim pesosom u monetarnom prometu, kako bi osujetila podmuklu nameru američke vlade da spreče da se dolar u gotovom, koji je stizao na Kubu potpuno legalnim putevima, koristi za plaćanje jednog dela našeg uvoza dobara i usluga.

U to vreme pojačani su pritisci američke vlade nad švajcarskom bankom «UBS», kako bi sprečili njeno normalno poslovanje sa Kubom. Takva pretenzija bazirala se isključivo na strahu, koji SAD izazivaju u svetu svojom čuvenom politikom da «onaj ko nije sa nama, jeste protiv nas».

Kao što se dešavalo svih ovih godina, a takođe i u pomenutom slučaju, akcija naših neprijatelja je osujećena: dolar, simbol njihove imperijalističke moći, ponižavajuće je izbačen sa Kube; naše privredne i finansijske veze nastavile su da se šire, a kredibilitet i poštovanje prema našoj zemlji i njenim finansijskim institucijama su svakim danom sve veće.

Treba dodati da, od tog događaja, politika zemlje se zasniva na suštinkom povećanju upotrebe drugih moneta pri našim međunarodnim transakcijama, tako da smo uvereni da je neodgovorna potrošačka politika SAD-a, koja je dovela do nepodnošljivih, finansijskih i trgovinskih deficita, izazvala krizu sopstvene monete, a tendencija ka njenom postepenom obezvređivanju se ne može zaustaviti.

Kao pokazatelj kako su se promenila vremena za dolar, stoji činjenica da je sada dovoljna jedna izjava Predsednika Centralne banke Kine o satavu njihovih rezervi po vrsti monete, da bi se dolar obezvredio, kao što se nedavno desilo.

Ne treba zaboraviti da Kina danas poseduje najveće monetarne rezerve na svetu (više od 1 biliona dolara), koje su 4 puta veče od američkih, tako da bi se svaki komentar Centralne banke Kine, koji bi bio interpretiran kao namera da se smanji količina dolara u njihovoj rezervi, mogao imati negativne posledice na tu monetu.

Najgore za SAD, jeste što sudbina njihove monete sada zavisi, između ostalog, od onoga što kaže Kina. Takva je danas nestabilnost dolara.

U specifičnom slučaju švajcarske banke «UBS», a zatim i banke «Credit Suisse», vidi se žalosna podređenost naređenjima imperije, pokazujući tako nepobitan dokaz kako SAD nameće svoje zakone izvan svoje teritorije i odlučuje sa kime institucije drugih naroda, za koje se pretpostavlja da su suverene i slobodne, mogu ili ne mogu da sarađuju.

U slučaju banke «UBS», možda je bilo pritisaka i ucena, ali prema navodima agencije EFE od 29 oktobra 2005. godine, filijale te banke su učestvovale u programu Ujedinjenih Nacija upućenom Iraku, o «Nafti za hranu» i u skladu sa obavljenim istraživanjima najmanje pet švajcarskih firmi platilo je iračkoj vladi po oko milion dolara da bi dobile ugovore u toj zemlji unutar pomenutog programa. To pokazuje pred američkim vlastima, da su one te koje vode pomenuta istarživanja, i slabi njihovu sposobnost da deluje nezavisno od SAD, čak iako su obevezne da poštuju profesionalnu etiku, uključujući i laž.

Treba dodati, da prema izveštajima međunarodne štampe, banka «USB» je bila pokrovitelj Bušove izborne kampanje, kao i njegovog protivnika Džona Kerija, što potvrđuje njihovu želju da zadobiju naklonost vlade SAD nezavisno od partije koja je na vlasti.

Prošle nedelje , švajcarski časopis «Sonntagszeitung» objavio je članak u kome pokazuje da, u slučaju Kube, ne postoje međunarodne sankcije, međutim, pomenute dve švajcarske banke već su prekinule poslovanje sa našom zemljom.

U članku se između ostalog kaže:
«U vezi sa Kubom, koja nema međunarodne sankcije, niti je u sukobu sa organizacijama Ujedinjenih Nacija, Kubance bojkotuje samo jedna država- Sjedinjene Američke Države.
Na novinsko pitanje 14. novembra, obe banke ponudile su sledeće objašnjenje švajcarskom listu «Le Temps»:

«Banka «UBS» objašnjava svoju odluku visokim troškovima nadzora i pravila za rad sa klijentima sa komunističkog ostrva. Za «Credit Suisse» Kuba predstavlja jednu od «osetljivih zemalja», kako objašnjava njihov portparol, ne dajući šire objašnjenje šta to znači.

U istom članku se pojavljuju izjave Karla Lombardinija, pravnika Advokatske komore iz Ženeve, u kojima iznosi sledeći podatak: «obe švajcarske banke su pod uticajem američke vizije sveta. Prekid transakcija sa Kubom je jedna od posledica».

Na kraju, moramo da postavimo pitanja: Ko odlučuje o tome koje zemlje su «osetljive» a koje nisu? Na kojim parametrima se zasniva ova podela? Ili se možda ne zna da od celokupnog novca koji se pere u svetu, 50% se radi u SAD? Zar ne bi pomenute banke trebalo da to uzmu u obzir kako bi shvatile SAD kao zaista «osetljivu» državu, kada je reč o poštovanju zakonitosti svog finansijskog sistema?

Odgovor je vrlo prost: aktivnosti ove dve švajcarske banke nemaju ništa sa zakonom ili brigom o svojim bankarskim transakcijama. To je jednostavno, čin podčinjenosti SAD-u,
što se one ne usuđuju da priznaju.

Srećom, retki su institucije kao što su banke «USB» ili «Credito Suisse», koje su ponizno potčinjene SAD-u, a postoji sve veći broj entiteta i zemalja, koje nisu spremne da se slepo povežu sa jednom imperijom, čiji konstantni neuspesi poslednjih nedelja predstavljaju vrh ledenog brega njihove nepovrative propasti.